Nekada je put do muškog srca vodio preko stomaka , ( mislim naravno , na umeće kuvanja potencijalnih izabranica) . Danas je to, čini mi se , put do ženskog ... srca naravno, a uz malo sreće i '' pravih reči '', još kojeg vitalnog organa . Ukoliko ovo čitaju pripadnici ''jačeg pola'' , nema razloga za paniku . Veština kulinarstva vam je krajnje nepotrebna,
presudne afrodizijake u svakom slučaju ne prodaju ''na meru''. Sve što vam je potrebno je ''dubok dzepčic'' , dobra spika, stočić za dvoje u što snobovskijem objektu . I naravno '' ultra-mega-giga-riba '' ( šesnaestogodišnja štuka, po mogućstvu) , ''ambicioznih'' shvatanja, sprema da sve to proguta . Sve to začiniti prevoznim sredstvom, izgledom što približnijeg spejs satlu, i vanzemaljska ljubav je neizbežna . Organ( i ) osvojen( i ). Done! Mission complete ! Ma nije valjda !? Do skroro sam odgovorno tvrdila da ova priča '' ne pije vodu'' . Ne prolazi! Nema potencijla za prolaz ! A onda sam se silom prilika, uverila u suprotno ... Itekako prolazi . Ali najveća tuga nije u prolazu , već u datumu krštenice dotičnih mačkica , tigrica , ribica i sličnih sorti . U razlici ( vanVREMENSKOJ ) između izdavanja njihove, i dotične gospode . U porivima koji ih navode na takve poteze . U ceni kojoj plaćaju , bez obzira što je galantni baja iskeširao račun . Nisam bezgrešna , predaleko sam od toga. Nisam lažni moralista, baš naprotiv . Ali ne mogu, a da se ne zapitam ko je bre ovde lud?
Imate li vi deco roditelje ? Ako imate, kakvi su to ljudi zapravo ako nijednog momenta ne zapitaju sebe gde im je dete? Helooo ??? Umela sam i ja da se '' izgubim'' na noć , ali se znalo gde, kada i sa kim .Bez obzira, telefon je zvonio i po trista pedeset šest puta .
Imala sam i ja veze sa starijim frajerima , imali su i oni keša , ali su imali i mozga dovoljno da shvate da i burek može da zasiti . Imali su i čuku da me zavole pre nego što mi skinu gaćice . Imali su mozga da shvate da moja sloboda nema cenu, da ne živim za par dobrih cipela i da njihov bankovni račun nije moja ciljna grupa . Imali su obzira , i obraza pre svega . A imala sam i ja dovoljno godina. Zato te relacije , sa punim pravom mogu da nazovem vezama . I da ih se rado setim . Stanem uvek kad ih sretnem . Bez problema pogledam u oči. U četrnestoj sam ipak radije gulila kolena na Ratarskom igrajući fudbal. Imala sam i tad '' momka '' ,ali je taj odnos bio isuviše čist da bi se našao u ovom tekstu . I onda me pitaju zašto retko izlazim u grad ? I šta radim po ceo dan kod kuće ... Odmaram mozak od brutalne stvarnosti . Čitam, pišem, provodim vreme sa meni dragim ljudima koji još uvek cene prave vrednosti .
Kuvam. Ne zbog muškog srca ( u deficitu smo sa MUŠKARCIMA ,pritom ) , već zbog one topline oko srca kad izmamim osmehe dragih ljudi. Rizikujem da me proglase za frustriranu , očajnu '' domaćicu '' . Skoknem i do solarijuma , na manikir , na pedikir ... Obožavam štikle i crveni karmin . Imam prošlost iza sebe . Dakle, nisam baš ni '' za u kuću '' . Preostaje mi samo moj mali očuvani svet , i tek poneko bacanje hejta na savremene roditelje , kad mi se nametnu gore pomenuta pitanja . Srecom , ne dešava mi se često . Tek ponekad . Kad premerim štiklicama grad , koji više nije onaj kog pamtim, i devojčice koji su sebi uskratile
pravo da to budu . Čast izuzecima , odgovorno tvrdim da ih ipak ima ...
mimy