Gde smo krenuli ili skrenuli?



     Da li ja sve vidim iskrivljeno, ili je omladina totalno nezadovoljna i razočarana emotivnim i seksualnim životom. Da li sam jedina koja o tome misli i piše, ili postoji bar jedan čovek koji deli moje mišljenje, pomozite mi bre ...
     Gde god se okrenem smrknute face, razočarane devojke i povređeni muškarci. Šta nam se desilo narode? Da li je moguće da je naprosto nemoguće naći osobu suprotnog pola koja nam bar delimično odgovara, iz mog ugla to ne deluje kao nemoguća misija, ali očigledno da je tako, što se na svima nama i vidi. Po mom mišljenju, nije normalno, a ni zdravo da mlad čovek nema želju za nekim pored sebe, da nije u fazonu da ima vezu, kombinaciju ili bar flert i da je potpuno ravnodušan sa sve izgovora „volim da sam sam“. Nije normalno aman narodeeee... . Svako na svoj način pokazuje to svoje nezadovoljstvo, razočaranje i emotivnu prazninu.
     Jedni su u fazonu da kriju da im fali neko, prosto lažu sebe da „žive život“ koji je opušten i zanimljiv, a pritom to traje od pamtiveka, i ništa se oko njih ne dešava u smislu emocija. Oni se redovno opijaju u društvu i tada možda i naiđe neko ko bi mogao biti „neko“, ali to nije za njih, jer su navikli da žive svojim načinom života, nemaju želje ni volje da se sa nekim uklapaju i „smaraju“, a da pritom nisu svesni da im treba neko, možda baš taj neko ko je naišao, ali i otišao dalje. Ovakvi su nezadovoljni i nesvesni toga.
     Drugi su u fazonu daj šta daš ... menjanje radi promene partnera. Nemam razlog da menjam dečka, ali eto menjam ga, jer je prethodni smorio, pa mi je potrebno „novo meso“. Čista nebuloza, još gori stadijum od prethodnog. U ovu grupu uključena su „na’vatavanja“ po diskotekama, klubovima, kolima, veoma retko praznim gajbama. Rok trajanja jednog partnera je mesec dana i to u najboljem slučaju, ako je na pomolu zaljubljenost koja nestaje pojavom sledećeg, i sledeće i tako to ide u nedogled, bez cilja, eto, menjanja radi, s principom samo nek se nešto dešava. Oni su nezadovoljni i toga delimično i svesni.
     Treći su internet oboleli ljudi, koji svoju „drugu polovinu“ traže na internetu, poprilično nenormalno. Hronološkim redom, logično, gore od prethodne dve grupe. Fejs, tviter, skajp, msn nisu mesta na kojima možemo naći muža, dečka, ljubavnika, devojku, ili bar nabacivanje koje je ok. Ovi ljudi su opsednuti traženjem osobe koja će ispuniti sve njihove ideale iste sekunde,  bilo da je to veza, brak, kombinacija, flert ili puko dopisivanje u kome vide nešto više, a toga nema. Podgrupa ove grupe je „chateri“... Hiljade onih koji noću provode besmislene sate na anonimnom chatu tražeći hot, cam, skype ili msn i na taj način ispunjavaju neke svoje bolesne želje, koje mi zaista i pored najbolje volje da razumem nisu jasne. Oni su nezadovoljni, toga svesni i pritom sa veoma iskrivljenom slikom o definiciji emocije i sexa.
     Četvrti su oni koji su ogorčeni, a to i pokazuju, kojima već smeta što se neko drugi voli, grli, ljubi i sve kao zbog toga što je to fuj... ma daj, nemoj da se lažemo ljudi, i oni bi to radili da imaju sa kim i da mogu. Pritom imaju previsoke kriterijume, ili premale mogućnosti da bilo šta urade, pokrenu i promene na emotivnom planu. Jednostavno su hejteri koji sede i mrze i to je to. Nerviraju ih ljubavni filmovi, romantične pesme, a ne d’o Bog, pu pu pu da im neko pomene Balaševića. Tu dolazi do hišteričnog i paničnog napada gađenja i pljuvanja po istom. Helouu, da ste ikada voleli iskreno i osetili da ste voljeni bilo bi vam jasno, npr šta znači deo toga na šta se gadite... Bilo bi vam jasno pravo značenje stiha „i sve su vile, sve su kraljice, sve su nevažne naspram nje“. Ne bi to smatrali nebulozama vojvođanskog „smarača“, već bi u tome videli ono što vidim npr ja. Ova grupa je nezadovoljna, to i ne krije, ali uvek ima razlog, izgovor, razočaranje i patnju kao opravdanje.
    Peti smo mi... sami, ali ipak ne baš razočarani, mi koji nismo intenet manijaci, nismo savršeni da tražimo savršeno, niti smo princeze da očekujemo princa. Smatramo da smo normalni, ali sve u svemu i jesmo. Dešavale su nam se epizodne uloge tipova iz predhodnih grupa, imali smo tripove na određeno vreme da živimo neobavezan i opušten život, imali smo kratke avanture i razne priče koje nisu za javnost. Zaneseni pričom, koja se ispostavljala uglavnom kao prazna mislili da nam je novi FB prijatelj „druga polovina“, a da mu pritom nikad oči videli nismo sem na slici. Čak u nekim epizodama bili u fazonu da je ljubav nepotrebna, sex samo životinjski nagon a flert zezanje druge strane. Ali sve je to nekako došlo na svoje, sve prošli, napokon sami, ali zadovoljni postignutim hahhahah... Nadamo se samo nekom normalnom, ko će da nas voli, ko će da nas zasmeje, naljuti, izvede na pivo, ili u jednostavnu šetnju bez razgovora. I desiće se to... svima, iz svih pomenutih grupa...
    Verujte u ljubav, u život u uživanje. Uživajte u životu, ljubavi, sexu, budite ono što jeste i kad ste sami i kad ste medju masom ljudi i budite naprosto kul. Ako znate razlog i povod svojoj usamljenosti, praznini i nezadovoljstvu, radite na tome da „kvar“ uklonite. Tek skoro sam ukapirala sve ovo, zato i želim da podelim sa vama. Počela sam da radim na stvaranju „kompletne ličnosti“ od sebe. Fizički, intelektualno, moralno, emotivno ili kako god ... nađite sebi grešku i radite na otklanjanju iste... cilj će doći sam i ubrzo... i najbitnije ... verujte mi da vam pričam istinu ... Si juuu ...